in ,

Bilješka o kaštelu kod Jeseničkog potoka koji postoji još samo na jednoj slici

Lička Jasenica, izgled utvrde prije devastacije u II. svj. ratu (kolorirana fotografija), preuzeto iz: E. Laszowski, Hrvatske povijesne gradjevine, Zagreb 1902.
Lička Jasenica, izgled utvrde prije devastacije u II. svj. ratu (kolorirana fotografija), preuzeto iz: E. Laszowski, Hrvatske povijesne gradjevine, Zagreb 1902.

Leksikon utvrda Hrvatske bilježi da je kaštel sagradio Stjepan III. (II.) Modruški ili njegov sin Bernardin Ozaljski radi zaštite važnog prijelaza preko Jeseničkoga potoka i puta koji je vodio prema Modrušu i Ogulinu iz smjera Bihaća i Cetina.

Nalazi se u istoimenom naselju u Lici, 3 km. sjeverozapadno od Saborskog i 11 km. jugoistočno od Plaškoga. U dokumentima se prvi put spominje 1544. u nagodbi između Stjepana IV. (III.) Ozaljskog i Nikole IV. Zrinskoga. Prije 1558. njegova je obrana bila prepuštena kraljevskim postrojbama, a poslije je pripao Vojnoj krajini, u sklopu koje se nalazio sve do njezina ukidanja 1881.

Do ukidanja Vojne krajine u kaštelu je boravio jedan krajiški časnik, a sam kaštel služio je kao skladište žita. Od 1885. kaštel je bio zapušten, a 1860. popravljen je i prenamijenjen u školu, koja je u njem djelovala do 1924. Potom je kaštel bio pod krovom, ali izvan funkcije sve do II. svj. rata kad je zapaljen. Nakon rata devastiran je korištenjem njegove građe za podizanje stambenih i gospodarskih građevina u suvremenom naselju.

Ostatci kaštela se nalaze na nekadašnjem riječnom poluotoku, oko 300 m jugoistočno od crkve sv. Ilije, nedaleko od zaseoka Malbaše, tako da je njegov položaj sa sjeverne, zapadne i južne strane bio branjen koritom Jeseničkoga potoka, a s istočne strane dubokim obrambenim jarkom i možda još palisadama, podignutima 1688., koje su poprječno zatvarale pristup poluotoku od jedne do druge obale.

Prema neznatnim ostatcima, starim fotografijama i crtežima, to je bila manja utvrda nepravilna četverokutna, gotovo pravokutna tlocrta, dimenzija 45 m X 30 m; uglovi su bili utvrđeni dvjema okruglim kulama i jednom kulom potkovičasta tlocrta.

Čitavim kaštelom dominiralo je veliko dvorište, koje je s triju strana bilo omeđeno bedemima, a s četvrte, sjeverne strane dugačkom i uskom zgradom palasa, koji je u XIX. st. bio pokriven visokim četverostrešnim krovom s dugim sljemenom, dok je prvi kat na vanjskom sjevernom pročelju bio otvoren sa šest velikih pravokutnih prozora. Ulaz u kaštel nalazio se na istočnom bedemu nedaleko od sjeveroistočne kule.

Križevački štatuti Foto: Dragutin Andrić / Ministarstvo kulture i medija RH

Križevčani su zakonski zaštitili stoljetne vinsko – pajdaške regule zvane Križevački štatuti