Te rane jesenje večeri kiša nas je dopratila u Ivanić-Grad pred gotovo praznu zgradu Veleučilišta. Samo u jednoj učionici svjetla nikako nisu jenjavala. Pred ekranima i kartama okupili su se polaznici radionice koju je organizirala udruga Prijatelji baštine, ljudi koji o svom gradu razmišljaju slojevito, gotovo kao čistokrvni arheolozi.
Tema je bila vrlo konkretna: kako na karti prikazati slojeve podataka na jednom mjestu i vidjeti krajolik u vremenu i prostoru koji nas zanimaju. Za arheologe i baštinske istraživače to znači da mogu u jednom pogledu na jednoj karti prepoznati potencijalno mjesto arheološke baštine koja tek čeka da ju se otkrije.
Na sljedećoj radionici pričalo se o fotogrametriji i 3D modeliranju, o tome kako digitalni alati mogu pomoći da se preciznije prikažu i kvalitetnije valoriziraju baštinski artefakti. Osim toga, ovo je ujedno bio uvod u sljedeću radionicu na kojoj su polaznicima predstavljene mogućnosti i tehnike 3D printanja baštinskih artefakata.
Na pretposljednjoj radionici objašnjena je primjena GIS alata u analizi i prezentaciji baštine, dok je posljednja radionica u ciklusu “STEM i baština” rezervirana za analizu kostiju i održat će se u srijedu, 3. prosinca u 18 sati.
Na društvenim mrežama udruga je stalno prisutna. Njihova mrežna stranica je pregledna, moderna i intuitivna, a iza jednostavnog sučelja stoje deseci projekata razasutih po Ivanić-Gradu i okolnim mjestima. Radionice koje smo zatekli tek su mali isječak svakodnevice udruge koja svoj zavičaj upisuje u karte, arhive, priče i sjećanja.
Ivanić-Grad u slojevima (ne)otkrivene prošlosti
Da bi se razumjelo zašto im je važno svaku kuću, svaki most i svaki podatak sačuvati, treba se vratiti na početak priče o gradu.
Toponim Ivanić (Ivangh, Ivanich) se u pisanim vrelima prvi put spominje u 13. stoljeću, 1246. godine, a odnosi se na mjesto današnjeg Kloštar Ivanića. Život je ovdje sigurno počeo mnogo ranije, ali pretpovijesno razdoblje i vrijeme prvih povijesnih zapisa još nije dovoljno istraženo. Pronađeni antički ulomci potvrđuju rimski utjecaj na ovom području, s obzirom na to da su uz Ivanić (današnji Kloštar Ivanić) prolazile glavne panonske prometnice koje su povezivale Andautoniju i Mursu.
Upravo ondje je zagrebački biskup Stjepan II. Babonić dao sagraditi prvu drvenu kuriju ili utvrdu. U prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol tu gradi tvrdi grad, castrum novum. Bila je to nužna obrana, u vrijeme dugotrajnih sukoba s protivnicima crkvene desetine.
Naselje Ivanić-Grad, nekada donji Ivanić, razvilo se iz tvrđave sagrađene u dolini uz Lonju sredinom 16. stoljeća. Kako navodi Leksikon utvrda Hrvatske, 1580-ih na tom je mjestu izgrađen novi drveni kaštel, koji je nedugo zatim srušen kako bi talijanski graditelj Domenico de Lalio mogao podići četverokutnu renesansnu tvrđu s bastionima i opkopom, važnu kariku sustava krajiške vojne obrane sve do 19. stoljeća. Dapače, u njoj je puna tri stoljeća bilo sjedište Ivanićke kapetanije Varaždinskoga generalata. Usprkos tomu, vojska ju napušta već 1776. U sljedećih stotinu godina samo je propadala sve dok nije u potpunosti srušena, a njezinom šutom zatrpani su široki obrambeni jarci. Od te tvrđave danas više nema vidljivih ostataka, ali se upravo nad njom razrastao novi Ivanić.
U naselju je nekoć stajala drvena kapela sv. Petra koja je već sredinom 17. stoljeća bila u lošem stanju. Zbog trošnosti je 1775. srušena. Njezinu ulogu tada privremeno preuzima vojna kapela sv. Ivana Kapistrana u tvrđavi. Ivanić-Grad svoju samostalnu župu dobio je 1805. godine, prije čega su župljanji pripadali župi u Kloštar Ivaniću, a 1831. podignuta je nova zidana župna crkva sv. Petra u neobaroknom stilu.
Službeni počeci grada
8. lipnja 1871. godine car Franjo Josip potpisao je proglas kojim se ukida Varaždinska krajina. Područje njezinih pukovnija pripojeno je građanskoj Hrvatskoj, a trgovištu Ivanić dodijeljen je status grada. Od tada grad bira i svog načelnika, a tog datuma svake godine i slavi svoj dan.
Krajem 19. stoljeća dolazi željeznica, a s njom i novi gospodarski i društveni zamah. Ivanić-Grad postaje snažno obrtničko središte i jedna od bogatijih općina šireg područja. Još 1750. osnovana je prva pučka škola kao Komunitetna pučka škola. Ona se kasnije razvija u školu u kojoj se uči hrvatski i njemački jezik, vjeronauk i račun. Građanska čitaonica počinje djelovati 1877. godine. Time je postala jedna od najstarijih kulturnih ustanova takve vrste u Hrvatskoj. Gotovo istovremeno su osnovani Pjevačko društvo Posavac, Obrtna zadruga, sportska društva Hrvatski sokol i Hrvatski orao.
Gradska vijećnica podignuta je 1889., nakon što je Ivanić-Grad još 1765. postao vojna općina sa sjedištem u staroj vojarni. Upravo ondje se 1892. osniva Dobrovoljno vatrogasno društvo, jedno od najstarijih u Hrvatskoj. Stara jezgra Ivanić-Grada, sa svojim uličnim rasterom i pročeljima, danas ima prepoznatu spomeničku vrijednost. Pri prvom popisu stanovništva 1857. zabilježeno je malo više od 1.700 duša. Stoljeće i pol kasnije grad bilježi gotovo 10.000 stanovnika, a cijelo gradsko područje skoro 15.000.
Pravi prijatelji baštine
U takav, stoljećima nadograđivan, grad 2005. se upisuje nova priča. Skupina entuzijasta okuplja se kako bi osnovala udrugu Prijatelji baštine (lat. Amici hereditatis). Želja im je bila jednostavna i ambiciozna u isti mah: čuvati i predstavljati lokalnu kulturnu, povijesnu i prirodnu baštinu sustavno i stručno. Dvadeset godina poslije udruga je jedan od najaktivnijih čuvara identiteta ovog dijela Posavine.
Danas Prijatelji baštine broje više od trideset članova. Među njima su arheolozi, povjesničari umjetnosti, muzeolozi, etnolozi, arhitekti, antropolozi i mnogi entuzijasti koji su u svoj zavičaj zaljubljeni onim tihim, upornim zanosom. Ta raznolikost struka donijela je Ivanić-Gradu istraživačku snagu kakvu obično imaju veći gradovi. Kroz dva desetljeća udruga surađuje s hrvatskim i međunarodnim institucijama, gradi bogatu dokumentaciju i arhive te uključuje lokalnu zajednicu u projekte koji nadilaze uobičajene lokalne inicijative.
Jedna od priča koja je ostavila vidljiv trag dogodila se 2021. godine, kada je u Parku hrvatskih branitelja položena Vremenska kapsula. U nju su svoje poruke i fotografije poslala gotovo sva važna obrazovna, kulturna, socijalna i sportska tijela grada. Kapsula će se otvoriti 2071., na dvjestotu obljetnicu Ivanić-Grada. Riječ je o svojevrsnom pismu u budućnost, sačuvanoj slici grada kakav je bio početkom 21. stoljeća.
Hvatači zaborava
Već godinama udruga s posebnom pažnjom prati staru arhitekturu Ivanić-Grada i sela u okolici. Terenski prepoznaju i dokumentiraju drvene kuće, čardake i katnice koje su nekada činile većinu gradskog tkiva. Bilježe njihov izgled, konstrukciju i tragove graditeljske tradicije prije nego što nestanu pod novom fasadom ili bagerom. Pritom spašavaju i stare privatne etno-zbirke te predmete iz obrtničkih radionica, od lončarskih alata do vodoravnih tkalačkih stanova. Za mnoge od tih predmeta vrijedi tiho pravilo koje članovi često ponavljaju: ako ih oni ne popišu i ne fotografiraju, nestat će bez povratka.
Iz te brige za tradicijsku arhitekturu proizašla je i međunarodna radionica Mapping & Documentation of Vernacular Architecture, održana u rujnu 2025. godine. U suradnji s European Heritage Volunteers i Muzejom Ivanić-Grada tim volontera obilazio je sedam posavskih naselja i dokumentirao posljednje primjere drvenih čardaka i prizemnica. U dva tjedna zabilježeno je 144 kuća te je izrađeno više od 1700 fotografija. Nastala je GIS baza i 3D model jednog objekta. Uz tehničku dokumentaciju, sudionici su razgovarali sa stanovnicima, zapisivali lokalne priče i učili o svakodnevici u kojoj drvene kuće još nisu samo motiv s razglednice.
Kada lokalna zajednica postane aktivan čuvar baštine
Terenska kartiranja jedan su od najtiših, ali najupornijih slojeva rada udruge. Članovi prolaze napuštene posjede, rubne dijelove grada i stare gospodarske objekte. Bilježe ostatke gospodarskih zgrada, bunara, ambara, sušiona i mostova koji svjedoče o svakodnevici prošlih generacija. Građani donose stare fotografije iz obiteljskih albuma, a udruga ih uspoređuje s današnjim izgledom ulica i polja. Tako nastaje mreža u kojoj se osobne uspomene stapaju s poviješću grada.
Krajem 2025. godine pokrenuta je programska cjelina Glasovi baštine u sklopu višegodišnjeg projekta Kloštar prije Kloštra. U fokusu su sjećanja, obiteljski predmeti i lokalne priče stanovnika Kloštar Ivanića, sve ono što baštinu čini živom i osobnom. Posebno se potiču svjedočanstva o životu u selu u posljednjih sedamdeset godina, uspomene vezane uz crkvu sv. Ivana Krstitelja i predaje o podzemnim tunelima.
Stanovnici donose i slučajno pronađene predmete koje udruga stručno fotografira i evidentira, bez trajnog oduzimanja vlasništva. Prikupljeni materijal povezuje se s postojećim povijesnim i arheološkim istraživanjima. Tako se stvara arhiv otvoren budućim istraživačima, ali i lokalnoj zajednici. Program iznova potvrđuje da povijest ne čine samo zidovi i nalazi, nego i glasovi ljudi koji su u njima živjeli.
Pionirski projekti i istraživanja
Najveći iskorak posljednjih godina svakako je istraživanje Ivanić tvrđe, drvene utvrde iz 16. stoljeća, čiji se izgled desetljećima poznavao uglavnom iz Pasqualinijevih crteža. Prijatelji baštine, u suradnji s Muzejom Ivanić-Grada i European Heritage Volunteers, 2023. i 2024. godine provode prva arheološka iskopavanja u povijesti grada. Otkriveni su slojevi iz 16., 17. i 18. stoljeća, keramički pećnjaci, majolika, staklo, metalni predmeti, novac i građevinski ostaci. Ti nalazi postaju temelj za Arheološku zbirku i prvi stvarni, opipljivi tragovi života unutar nekadašnje tvrđe.
Priča tvrđe prirodno se nadovezuje na staru jezgru grada. Ulice kao što su Vlaška, Kraljeva, Mostna, Lončarska i Srednji varoš čuvaju raspored iz vremena kada je Ivanić bio obrtnički i trgovački centar. Prijatelji baštine godinama istražuju njihov razvoj, bilježe uske prolaze, stare temelje i urbanu mrežu koju je oblikovalo rušenje utvrde u 19. stoljeću. Uz njihovu pomoć stari Ivanić više nije suhoparna oznaka u knjigama, nego naselje koje se može hodati, čitati i doživjeti.
Posebno se ističu i projekti industrijske baštine. Udruga je prva sustavno popisala ivanićke tvornice i radionice, digitalizirala stare reklamne natpise, kataloge i proizvode te pokrenula virtualni muzej industrije Ivanića. Čuvaju se priče radnika, dokumentiraju strojevi i prostori industrijskog razvoja 20. stoljeća. U zemlji u kojoj se industrijska baština rijetko promatra kao dio kulturnog identiteta, takav pristup postaje primjer i drugima.
Rad s mladima prirodna je nadopuna svemu tome. Na radionicama “STEM i baština” polaznici uče izraditi 3D modele tvrđe i baštinskih artefakata, digitalno snimaju lokalitete i analiziraju arheološki materijal.
Za mnoge od njih to je prvi susret s baštinom koja nije zatvorena u vitrinu, nego se može dodatno istražiti, povećati, okrenuti na ekranu i povezati s vlastitim iskustvom. Iako je radionica prvenstveno namijenjena srednjoškolskom uzrastu, dosada su ju pohađali studenti, poduzetnici, strastveni istraživači, ali i jedan učenik 6. razreda osnovne škole koja je u neposrednom susjedstvu Veleučilišta.
Baština i nova publika
Dvadeset godina rada ove jeseni se zaokružilo stručnom konferencijom “Baština i nova publika”. Udruga ju je zamislila kao mjesto susreta različitih generacija i struka, ali i kao prostor u kojem se promišlja kako baštinu približiti ljudima koji je možda još ne prepoznaju. Konferencija je bila podijeljena na četiri tematske cjeline.
U prvoj se govorilo o interdisciplinarnim pristupima interpretaciji i popularizaciji baštine, o interpretacijskim alatima u rukama mladih, o časopisima i programima koji pomažu prirodoslovnom opismenjavanju, o popularizaciji jezične baštine kroz dizajn i suvremene medije te o igrificiranim samovodičima i gastronomiji kao načinima da publika priđe temi na vlastiti način.
U drugoj se tematskoj cjelini fokus stavio na zajednicu i baštinu, na participativne modele rada u muzejima, na uključivanje lokalnih udruga i pojedinaca u stvaranje digitalnih arhiva, na šetnje koje otvaraju nove slojeve gradova i sela te na imaginarne muzeje i otočne izložbe koje nastaju u suradnji s mještanima.
Treća cjelina bavila se stručnim projektima koji povezuju povijest i suvremenost, od priča ispričanih kroz baštinske lutke, preko arheoloških terenskih pregleda posavskog područja Ivanić-Grada i planiranja ruta drvene arhitekture srednje Hrvatske, do studentskih filmskih projekata, istraživanja rimskih centurija i novih interpretacija povijesnih kuća.
Završna cjelina bila je posvećena pedagoškim dimenzijama baštine. Ondje se predstavio rad s djecom kao budućim čuvarima baštine. Govorilo se o mogućnostima 3D virtualnih izložbi u obrazovanju i inkluziji, o školi kao mostu između baštine i mladih, o učionici kao mjestu pogleda prema van i prema unutra, o učenju uz terenske šetnje i projekte koji povezuju prirodnu i kulturnu baštinu.
Vidljiva, dostupna i neposredna baština
U sklopu programa održala se i eKultura AR izložba. Nastala je u okviru projekta eKultura koji vodi Služba za digitalizaciju kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Na izložbi su bili predstavljeni digitalizirani muzejski predmeti koje posjetitelji mogu istraživati putem mobilne aplikacije proširene stvarnosti. Svaki predmet otvara se na ekranu telefona kao trodimenzionalni model koji se može približiti i obrnuti, a sva je građa dostupna i na portalu ekultura.hr.
Nacionalni informacijski sustav digitalne kulturne baštine eKultura okuplja digitaliziranu građu iz cijele Hrvatske, brine o njezinoj dostupnosti javnosti, trajnoj pohrani i zaštiti te otvara nove mogućnosti za istraživače, nastavnike i znatiželjne posjetitelje.
U pozadini svih ovih događaja ostaje isti cilj: učiniti baštinu vidljivom i dostupnom, ali i aktivnom. Ivanić-Grad ima slojevitu povijest, od rimskih putova i srednjovjekovnih biskupa do željeznice, tvornica i današnjih škola. Prijatelji baštine svojim radom pokazuju da ta povijest nije zatvorena u knjigama ni skrivena u stručnim izvješćima. Ona je u drvenim kućama koje još stoje uz cestu, u starim fotografijama iz obiteljskih albuma, u podacima koji se pojavljuju na ekranu tijekom jesenske radionice, u dječjoj znatiželji i u konferencijskim raspravama.
Ako te put dovede u Posavinu, vrijedi zastati u Ivanić-Gradu. U starim ulicama i na novim nalazištima grad i dalje piše svoju priču. A Prijatelji baštine brinu da se ta priča ne zagubi, nego da iznova pronađe svoju publiku.
Ovaj članak osmi je dio serijala (NE)ISTRAŽENA HRVATSKA: Održivost baštine autorice Ane Mičić koji je objavljen u sklopu projekta Poticanje novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije.
