Kulturna baština nije samo skup spomenika i arhivskih zapisa – ona je živa priča koja oblikuje naš identitet i povezuje prošlost s budućnošću.
Upravo zato oživljena povijest postaje sve važnija u promociji povijesti i kulturne baštine, omogućujući posjetiteljima da kroz interaktivne prikaze, kostimirane prikaze i povijesne rekonstrukcije osjete duh prošlih vremena.
Oživljena povijest obuhvaća različite metode prezentacije – od srednjovjekovnih događanja i viteških borbi do uprizorenja ključnih povijesnih događaja i svakodnevnog života nekog razdoblja. Takve manifestacije ne samo da privlače ljubitelje povijesti, već i širu publiku, uključujući djecu i turiste koji žele doživjeti i vidjeti prošlost iz prve ruke.
Takva događanja približavaju povijest svim generacijama. Osim zabavne vrijednosti, oživljena povijest ima i edukativnu ulogu – omogućava bolje razumijevanje povijesnog konteksta, potiče interes za istraživanje baštine i pridonosi očuvanju tradicije.
Mnogi gradovi i kulturne ustanove prepoznali su važnost oživljene povijesti, te sve više ulažu u ovakve projekte, jer upravo kroz događaje oživljene povijesti prošlost postaje bliska i nezaboravna. Oživljena povijest nije samo prilika za učenje i istraživanje, već i doprinosi lokalnoj zajednici kroz turizam, kulturne događaje i gospodarski razvoj. Ovakvi projekti osnažuju svijest o važnosti zaštite kulturne baštine te inspiriraju nove generacije da cijene i njeguju vlastitu povijest.
Upravo takvu priču donosi Udruga Knezovi Krčki Frankopani, koja svojim radom oživljava naslijeđe jedne od najmoćnijih hrvatskih plemićkih obitelji. Frankopani, jedna od najznačajnijih plemićkih obitelji u hrvatskoj povijesti, ostavili su neizbrisiv trag u kulturnom, političkom i graditeljskom nasljeđu zemlje.
Njihove utvrde, crkve, samostani i spomenici danas predstavljaju važne povijesne točke koje oživljavanjem povijesti postaju most između prošlosti i suvremenih generacija.
Jedan od najnovijih pothvata jest rekonstrukcija raskošne haljine Beatrice Frankopan. Istraživanjima, ova rekonstrukcija nije samo modni izazov – ona je spoj povijesti, umjetnosti i zanatske vještine. Kroz pažljiv odabir materijala, tehnika i povijesnih izvora, projekt donosi novu dimenziju istraživanju hrvatske baštine i mode kasnog srednjeg vijeka.
Kako izgleda proces stvaranja jedne takve haljine? Koje tajne skriva srednjovjekovna odjeća i kako njezina rekonstrukcija pridonosi razumijevanju kulturnog identiteta?
Beatrica Frankopan – raskoš, povijest i umjetnost u rekonstrukciji njezine haljine
Beatrica Frankopan, najbogatija hrvatska velikašica iz slavne obitelji knezova Frankopana, bila je oličenje renesansne elegancije i moći. Njene haljine izrađene su od najfinijih tkanina tog doba – baršuna, svile, damasta i brokata, bogato ukrašene zlatnim i srebrnim nitima, draguljima i zamršenim vezovima. Zamislite ju u tamno crvenoj baršunastoj haljini s dugim zlatnim rukavima dok ponosno korača kroz velebni Modruš – pravi prizor renesansne dame!
Kroz različite povijesne događaje i rekonstrukcije, nastoji se oživjeti njezinu osobnost kroz skromniju verziju takve haljine. No, vrijeme je za novi izazov – dublje istraživanje srednjovjekovne odjeće krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Rekonstrukciju haljine provodi Andrea Radojčić u sklopu projekta U potrazi za frankopanskim posjedima.
Inspiraciju je pronašla u portretu nepoznatog njemačkog slikara za koji se vjeruje da prikazuje upravo Beatricu. Iako njegova autentičnost ostaje predmet rasprave, fascinantan prikaz plemkinje s raskošnom haljinom postao je temelj njenog novog projekta.
1509. (?), Madrid, Muzej Thyssen Bornemisza. Izvor: Sanja Cvetnić, Dva portreta Beatrice Frankapan (?): rod i red, Rad. Inst. povij. umjet. 42/2018
Prema istraživanju prof. dr. sc. Sanje Cvetnić, haljina na portretu djeluje poput narodne nošnje, s naglašenim oglavljem koje podsjeća na elemente hrvatskih narodnih nošnji. Ovaj detalj bit će ključan u pristupu rekonstrukciji.
Uz savjete stručnjakinja prof. dr. sc. Katarine Nine Simončić s Tekstilno-tehnološkog fakulteta i dr. sc. Ive Jazbec Tomaić s Akademije primijenjenih umjetnosti, definiran je materijale i kroj – tkanina je od crnog baršuna s vezenim dekorom, u skladu s popisima plemićke imovine iz 1505. godine; vez, zlatne, srebrne i svilene niti te perle, prema uzorcima iz 16. stoljeća, motiv šipka i lišća, prepoznatljiv u srednjovjekovnim dizajnima. Haljina se sastoji od dva dijela – gornja i donja, s mobilnim rukavima koji se mogu vezati ili spojiti. Oglavlje će se rekonstruirati na temelju tehnika korištenih u kasnom srednjem vijeku, koristeći vunu, lan i kartonske podloge za postizanje specifičnog oblika. Mogućnost izrada ove haljine predstavlja poseban izazov, osobito u pronalasku autentičnih materijala. Kako bi rekonstrukcija bila što vjerodostojnija, koriste se povijesni predlošci, slikovni izvori i konzultacije sa stručnjacima.
Rekonstrukcija haljine Beatrice Frankopan nije samo modni pothvat – ona je spoj povijesti, umjetnosti i zanatske vještine. Ovom rekonstrukcijom želi se ne samo oživjeti duh renesanse već i prenijeti ljubav prema istraživanju prošlosti kroz stvaranje opipljivih dokaza bogate baštine koju smo naslijedili.
Beatrice je imala kraljevske korijene s majčine strane. Ova veza s napuljskim dvorom vjerojatno je utjecala na njeno odrastanje, obrazovanje i kulturni pogled na svijet. Frankopani su već imali jake veze s Italijom, ali Beatrica je kroz majčinu lozu bila povezana s jednom od najmoćnijih europskih dinastija toga doba.
To je sigurno ostavilo trag na njezin karakter. Možda je upravo zato bila toliko kulturno i politički utjecajna kasnije u životu.
