Autor monografije o Stjepanu Gračanu Zdenko Rus u poglavlju Sjene započinje:
“U vremenu nihilizma, kad je sve dopušteno i sve moguće, Gračanovo kiparstvo govori o nemogućnosti da se bude neodgovoran i da umjetnost – usprkos svemu i usprkos njenu temeljnom smjeru – mora ponovno preuzeti visoku društvenu misiju. U nizu je navrata u svojim javnim dijalozima povezivao svoja kiparska nastojanja s društvenim i političkim projektom humanističkog socijalizma. Zahtijevao je od svoje umjetnosti obaveznost vjerujući da je prethodna, apstraktna umjetnost nedopustivo izgubila upravo te prerogative, da se udaljila od atmosfere ozbiljnosti kakvu nalaže život, odbijajući da se suoči sa stvarnošću civilizacije kojoj pripada i čiji je svjesni dio. Tako se Gračan u svom kiparstvu nije htio odreći patetike života, a upravo je to najvećma učinila njemu prethodna i suvremena umjetnost osudivši time samu sebe da bude beznačajna, drugorazredna, marginalna aktivnost.
Držao je da umjetnost treba kanalizirati u središnje tokove društvenih procesa, kako bi svojim fundamentalnim stavom i držanjem, svojom izravnom prisutnošću aktivno djelovala na njih, mijenjala ih, izvodila na put humanističke perspektive. Htio je biti u prvim linijama aktualne borbe za ljudski opstanak i čovjekovu višu egzistenciju. Ne ideologijom lažnog spokojstva, nego postavljanjem neugodnih pitanja. Sve dosadašnje Gračanovo kiparstvo programatski je usmjereno neizvjesnoj brojki tih i takvih neugodnih pitanja. A u kontinuitetu vlastita stvaralaštva – od osnutka likovne grupe Biafra 1970. godine, pa do posljednjih radova – beskompromisno izdržava poziciju svoga kiparstva kao radikalne figuracije za koju možemo bez pretjerivanja reći da je duboko upisala svoje tragove u život i povijest hrvatskoga kiparstva i, eto, ne sustajući u svojoj otvorenoj žestini, produžava svagda s neizvjesnom količinom vidovitosti koja pogađa naš suvremeni životni postav strepnje u svijetu.
Kao i Ratko Petrić i Miro Vuco, i Stjepan Gračan zastupa i drži oblik i teksturu umjetnosti kakvu je zastupao još uvijek važnom i nezamjenjivom, legitimnom u arhipelagu suvremene umjetnosti, čiji je teritorij održiv čak i u uvjetima nezadrživog procesa opće globalizacije i deteritorijalizacije, imaterijalizacije i utopije virtualne stvarnosti koja je već tu, djelatna i ostvariva. Umjetnik je odgovoran za svoje postupke, za svoje umjetničke stavove, za svoj kreativni rad i ne može biti neosjetljiv na pitanja svoga vremena.
Ili bolje, svaka je prava umjetnost isturena na vjetrometini svoga doba, a svaki pravi umjetnik upleten je u nevidljive niti životnih i društvenih odnosa, Čak i kada to izričito ne želi, kad se skriva u najzabačenijim uglovima nabora vremena, kad se povlači u najekstremniji larpulartizam ili se ukotvljuje u čistu eksperimentalnost, prima i odašilje znakove vremena u noć svijeta.”
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 15,00 EUR
