Duško Kečkemet epilog monografije Religiozna umjetnost Ivana Meštrovića iz 2022. godine započinje jednim od odlomaka:
“Osnovna i najuočljivija značajka Meštrovićeva stvaralaštva bila je poruka, koja se katkada i nametala na štetu čiste likovnosti. Uvijek su ga zaokupljale općenite humane teme koje su se, jednako kao u skulpturi, mogle očitovati i u književnosti, ili čak u filozofiji. Humanizam je oduvijek bio ideja vodilja u Meštrovićevu stvaralaštvu. Stoga najveći dio njegovih skulptura nisu bili tek likovno ostvareni oblici, nego ideje i poruke koje su ti oblici izražavali: ljubav, bol, patnja, junaštvo, domo-ljublje, vjera, materinstvo, sklad i tolerancija čovječanstva.
Dva svjetska rata i zaoštrene nacionalne, ideološke i vjerske netrpeljivosti u svijetu uvjetovali su naročito tragični osjećaj što izbija iz mnogih njegovih radova, od turskih robova do žrtava i izbjeglica Drugog svjetskog rata. Bio je u Meštroviću često to jedan duboki Unamunov sentimento trágico de la vida. Posebnu je žrtvu suvremenog čovjeka vidio i nastojao skulpturom ostvariti u čovjekovu otuđenju u suvremenoj tehnicističkoj civilizaciji. Stalno se borio za dostojanstvo čovjeka u suvremenim totalitarnim i dehumaniziranim društvima. Ta je borba bila šira i od kršćanske poruke, pa stoga, iako kršćanin, dapače posljednji veliki umjetnik vjerskih tema, vraćajući se izvorima kršćanstva, posebno Kristu i sv. Frani, ali jednako prihvaćajući i moralne ideje drugih religija, od budističke do židovske.”
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 20,00 EUR