Tko želi znati kako su Hajduk, Torcida i glagoljica završili u istoj rečenici, trebao bi prošetati do Stare gradske vijećnice. Ondje je 29. listopada otvorena izložba “Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.)”, i ostat će otvorena sve do 20. prosinca.
No ovo nije klasična izložba, nego poziv da se glagoljicu prestane doživljavati kao muzejski fosil, već kao živo pismo koje se u Splitu nije samo čitalo već i živjelo. Putovanje počinje tiho, u prizemlju, među odjecima crkvenih sabora. Tu glagoljica još nije svakodnevna pojava, ali već ulazi na stražnja vrata, kroz liturgiju, kroz jezik, kroz pokušaje da se lokalna pismenost oblikuje u nešto svoje, domaće, razumljivo.
Penjući se stubištem prema drugom katu, raste i gustoća vremena. Ovdje je devet stoljeća splitske povijesti sabijeno u prostor koji pokazuje kako se glagoljica prenosila iz ruku u ruke, iz skriptorija u crkve, iz knjiga u svakodnevicu. Prikazani su rukopisi, dokumenti, relikvije prošlih vremena koje nisu samo povijesne fusnote, nego dokazi jednog kulturnog inata, želje da se piše i misli na svome.
Na vrhu, treća etaža otvara sasvim novu perspektivu. Glagoljica više nije samo povijest. Ona ulazi u suvremenu umjetnost. U oči odmah upada detalj s freske Ive Dulčića “Krist Kralj“, a potom i moćna poruka na radu Matka Trebotića: “Ja govorim hrvatski, ja sam umjetnik”, ispisana glagoljicom. To pismo više nije ukras, nego poruka.
Tu se pojavljuje i ona neočekivana nit koja povezuje glagoljicu s Hajdukom i Torcidom. Kustosica i suautorica izložbe Darka Perko Kerum prilikom otvorenja naglasila je upravo tu suvremenu prisutnost glagoljice u kolektivnoj svijesti Splita, kako se jedno drevno pismo utkalo i u navijački identitet grada, kao znak pripadnosti, otpora i ljubavi prema svome.
Izložbu su zajednički realizirali Muzej grada Splita, Staroslavenski institut iz Zagreba i Književni krug Split – Marulianum. Otvorenju su prisustvovale brojne uzvanici među kojima je i pročelnica Područnog ureda za konzervatorske poslove Ministarstva kulture i medija dr. sc. Anita Gamulin, zamjenica gradonačelnika Splita Matea Dorčić, te ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić.
Svi su istaknuli važnost toga što izložba nije djelo jedne institucije, već rezultat suradnje i zajedničkog truda. Ana Šimić, suautorica izložbe iz Staroslavenskog instituta, podsjetila je kako su glagoljaši prvi pokazali da je moguće živjeti među velikim silama i velikim jezicima, a ostati svoj “Širenjem glagoljaštva među Hrvatima, kao prvog pisma hrvatskoga jezika, širila se liturgija i pismenost na domaćem jeziku“, rekla je okupljenima, podcrtavši temeljnu misiju glagoljaša koja se sastoji od čuvanja jezika, kulture i identiteta.
Izložba ne zaboravlja ni najmlađe. Na trećoj etaži postavljena je interaktivna ploča s magnetnim karticama koje posjetiteljima omogućuju da sami ispisuju riječi glagoljicom. T
ako pismo koje je preživjelo tisuću godina ponovno ulazi u ruke i misli nove generacije. U svijetu gdje se svakodnevno pitamo što ostaje iza nas, izložba „Povijest koja ne šuti: glagoljaštvo u Splitu (925. – 2025.)“ daje jasan odgovor: ostaje pismo koje zna šutjeti kad treba, ali i govoriti kad je najvažnije.
