Na istoku Hrvatske, u arheološki bogatom selu Mohovo, ispod slavonske zemlje otkriveni su prvi ostaci rimske promatračnice. Bila je dio monumentalnog obrambenog sustava Rimskog Carstva.
Ovo otkriće još je jedna potvrda Dunava kao antičke granice i prometnice, a Hrvatska time dobiva svoj pandan slavnom Hadrijanovom zidu iz Velike Britanije. U zadnjih je nekoliko godina bilo više događaja koji su se kroz različite projekte bavili upravo istočnom granicom Rimskoga Carstva.
Ona je danas i simbol povezivanja zemalja kroz koje protječe Dunav, prije svega kroz zajedničke projekte koji su često financirani od strane Europske unije. Nedavna otkrića s terena tako utječu i na prijavu dunavskog limesa za popis Svjestske baštine UNESCO-a.
Oko dvorca Tikveš, 2022. godine, u sklopu projekta Transdanube Travel Stories, održan je i “TIKfest – Festival oživljene povijesti i gastronomije”. Ondje je poseban kut bio namijenjen i dunavskom limesu kao turističkom potencijalu. Iste se godine ujesen u Aljmašu kod Osijeka usidrio rimski vojni brod iz 4. stoljeća. Bila je riječ o Danuvini Alacris, replici kasnoantičkog patrolnog broda (lusoria) iz 4. stoljeća nastaloj u okviru projekta Living Danube Limes. Dugačak je 18 i širok 2,8 metara, mase oko šest tona, a na sat veslanjem može prijeći od šest do devet kilometara. Kako bi bio što autentičniji, izrađen je replikama rimskih alata. Zaplovio je 16. srpnja 2022. godine. Nakon Njemačke, Austrije, Slovačke i Mađarske, stigao je u Hrvatsku u rujnu iste godine.
Tko je čuvao Dunav?
Udruga za oživljenu povijest Red Čuvara grada Zagreba tako kroz svoj projekt “Legio VI Herculia” oživljava rimsku kasnoantičku postrojbu. Riječ je o Desetoj kohorti Šeste legije Herkulije (LVIHRCX) s početka 4. stoljeća. Bila je smještena na prostoru današnje hrvatske Slavonije i Baranje, a tadašnjim rimskim provincijama Panoniji Valeriji i Drugoj Panoniji, na dunavskoj granici Rimskoga Carstva, limesu.
Projekt utemeljeno prikazuje široj javnosti način života rimske legije, od odijevanja, vojne opreme, medicine i prehrane do drugih elemenata ljudske svakodnevnice. Cilj mu je tako popularizirati znanost, ovo povijesno razdoblje i educirati o brojnim predrasudama i pogreškama proizašlima o njemu iz popularne kulture.
Otkriće promatračnice
S druge strane, projekti istraživanja se nastavljaju. Tako su po prvi puta pronađeni ostatci jedne rimske promatračnice s kraja drugog i početka trećeg stoljeća nakon Krista.
“Cilj projekta je sustavno istražiti rimske vojne objekte duž hrvatskog dijela limesa i kandidirati ih za upis na UNESCO-vu listu svjetske baštine”, opisao je Marko Dizdar u razgovoru za Dnevnik NOVA TV. Ravnatelj je Instituta za arheologiju, koji vodi istraživanje u sklopu velikog projekta Ministarstva kulture i medija.
Stražarnica u Mohovu prva je na ovom području koja se aktivno istražuje, od hrvatsko-mađarske granice do Crnog mora, uz tok Dunava. U rimsko doba, između Vukovara i Iloka, nalazilo se čak 13 ovakvih promatračnica. Bile su male, ali lako branjive i s malom posadom od 8 do 10 rimskih legionara. Njihov se svakodnevni život sada može rekonstruirati zahvaljujući brojnim arheološkim nalazima: od novčića i kopči, do željeznih sjekira i kuhinjskog posuđa.
“Morali su si pripremati hranu, održavati higijenu, živjeti svakodnevnim vojnim životom na granici Carstva”, pojašnjava Dizdar.
Mohovo kao arheološka riznica
U otkriću veliku ulogu ima i suvremena tehnologija. Cijelo područje Mohova snimljeno je geomagnetskom metodom koja omogućuje uvid u podzemne strukture. Tako se jasno vide dimenzije, oblici i raspored nekadašnjih objekata.
Da je Mohovo arheološki interesantno potvrđuje i činjenica da je u samo jednom danu pronađena cijela kutija predmeta iz bakrenog doba. Analizom tih nalaza otkrivaju se tragovi davnih komunikacija: bez mobitela i interneta, ali uz pomoć Dunava. Nekada je bio ključna prirodna veza između prostora današnje Hrvatske, Rumunjske i Bugarske.
Mohovo je već poznato po fosilima sisavaca iz ledenog doba, a sada postaje sve važnija točka na karti kulturnog turizma. Planira se i rekonstrukcija rimske promatračnice koja bi u budućnosti mogla biti otvorena za posjetitelje. Time bi ovo malo selo moglo postati veliko arheološko i turističko otkriće, baš kao i ostaci vojnika koji su ga nekad čuvali.
