Beatrica Frankopan (1482. – 1510.), kći vojvotkinje Lujze Aragonske i kneza Bernardina Frankopana, bila je jedna od najznačajnijih žena svog vremena. Po majci je bila potomak napuljske kraljevske dinastije, dok je po ocu pripadala uglednom hrvatskom plemićkom rodu Frankopana. Njezino ime, pretpostavlja se, nadahnuto je kraljicom Beatricom, suprugom ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, koja je ujedno bila prijateljica i rođakinja Beatricine majke, Lujze Aragonske.
Ova plemkinja bila je brižno odgajana u Modrušu, u krugu svoje obitelji, uz pomno izabrane učitelje i dvorjane. Isticala se bistrim umom, plemenitim srcem i dubokom pobožnošću. Neko je vrijeme boravila i na kraljevskom dvoru, gdje je uživala posebnu naklonost i pažnju same kraljice. Takvo okruženje ne samo da je oblikovalo njezino obrazovanje i manire već joj je omogućilo i kontakte s najutjecajnijim krugovima tadašnje Europe.
Njena majka, Lujza Aragonska, upoznala je Bernardina Frankopana u Napulju, a pretpostavlja se da je s njom Beatrica često posjećivala dvorove u Ferari i Napulju. Ti su gradovi tada bili središta umjetnosti, kulture i politike, što je zasigurno utjecalo na oblikovanje njezine ličnosti i pogleda na svijet. Njezin otac, svjestan njezina plemićkog podrijetla, želio ju je udati u skladu s njezinim statusom. Tako se Beatrica 1496. godine udala za Ivaniša Korvina, sina kralja Matije Korvina, koji je bio jedan od najmoćnijih velikaša u Hrvatskoj i Slavoniji. Beatrica je s njim živjela u Bihaću, gdje su im se rodila djeca, kći Elizabeta i sin Kristofor.
Ivaniš Korvin i Beatrica Frankopan – zaštitnici vjere i hrvatskih zemalja
U teškim vremenima turskih prodora, Ivaniš Korvin istaknuo se kao jedan od branitelja Hrvatske. Njegove vojne pobjede i hrabrost često su zaustavljale turske napade, koji su pustošili hrvatske zemlje, paleći naselja i odvodeći ljude u ropstvo. No, uz vojničke zasluge, Ivaniš je ostavio i značajan trag u obnovi vjerskih i kulturnih središta – posebice pavlinske crkve u Lepoglavi, koju je dao obnoviti nakon što su je Turci spalili 1481. godine. U toj crkvi je 1504. i pokopan uz kraljevske počasti.
Njegova supruga, plemenita Beatrica Frankopan, nastavila je njegovo naslijeđe velikodušnim darovima crkvama i samostanima. Godine 1504. obdarila je remetske pavline, a već 1507. darovala lepoglavskim pavlinima sedam sela, da bi godinu dana kasnije poklonila još dvanaest sela u čast Blažene Djevice Marije i za duše svojih preminulih najmilijih – muža Ivaniša i sina Krste, u kojem su mnogi vidjeli budućeg kralja sv. Stjepana.
Nakon smrti sina jedinca, Beatrica se u potpunosti posvetila vjeri i djelima ljubavi. Lepoglavskim pavlinima darovala je vrijedne zlatne, srebrne i svilene predmete, liturgijsko ruho, posuđe i nakit za crkvu. Slične je darove ranije poklonio i njezin suprug Ivaniš, u spomen na svog slavnog oca, kralja Matiju Korvina. Nažalost, mnoge od tih dragocjenosti odnijeli su ugarski činovnici nakon ukinuća samostana u vrijeme cara Josipa II.
Plemenita kneginja nije stala samo na tome – podigla je i župnu crkvu u Vrhovcu, koju je bogato opremila, ostavljajući tako neizbrisiv trag u vjerskom i kulturnom naslijeđu Hrvatske.
Nakon iznenadne smrti Ivaniša Korvina 1504. godine, Beatrica je naslijedila goleme posjede, čime je postala jedna od najmoćnijih žena tadašnje Hrvatske i Ugarske. Posjedi su joj obuhvaćali područja u Hrvatskom zagorju, Varaždinskoj, Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji, Primorju, Slavoniji, Ugarskoj, Erdelju, Štajerskoj, Kranjskoj i Austriji. Među najistaknutijim posjedima bili su Krapina, Medvedgrad, Senj, Trakošćan, Požun i mnogi drugi.
Tragična sudbina bogate udovice Beatrice Frankopanke
Ostavši bez supruga, mlada i imućna udovica Beatrica Frankopan postala je predmet interesa mnogih. Kraljeva je želja bila da ostane u blizini dvora, pa joj je predložen brak s Gjurom od Brandenburga i Hohenzollerna, tada 25-godišnjim plemićem.
Vjenčanje je održano 21. siječnja 1509. u Beatricinom gradu Gjuli, a ovim brakom povezala se s uglednim njemačkim plemićkim obiteljima, kao i s vladajućim dinastijama Poljske, Češke i Ugarske. No, brak nije bio sretan – čini se da ju je suprug više cijenio zbog bogatstva nego zbog ljubavi. Prema bračnom ugovoru, sva Korvinova i Beatricina obiteljska dobra pripala su suprugu koji ih je vrlo brzo na lakomislen način potratio.
Nažalost, Beatrica nije dugo poživjela. Preminula je krajem ožujka 1510., ostavljajući iza sebe intrigantnu, ali i tragičnu životnu priču. Beatrica Frankopan bila je snažna i utjecajna žena svog doba, čije je nasljeđe ostavilo dubok trag u hrvatskoj povijesti. Njezina priča svjedoči o moći i utjecaju hrvatskih plemkinja u političkim i društvenim događanjima kasnog srednjeg vijeka.
Ovaj je članak objavljen u sklopu projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima” koji se provodi od 2019. godine. Cilj je projekta prezentiranje i dokumentiranje cjelokupne frankopanske baštine bez prostornog ograničenja i provodi ga Darko Antolković sa suradnicima.
