Na 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti Venecijanskog bijenala Hrvatsku će predstavljati projekt prostorno specifične instalacije pod nazivom „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty) umjetnice Dubravke Lošić.
Projekt hrvatskog paviljona medijima su predstavili ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, povjerenik hrvatskog nastupa i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi te umjetnica Dubravka Lošić. Hrvatski paviljon ove će godine biti smješten u venecijanskoj Palači Zorzi (Salizada Zorzi, 4930 Venezia), sjedištu UNESCO-a, na frekventnoj lokaciji između Trga sv. Marka i prostora Arsenala i Giardina.
Otvorenje hrvatskog paviljona najavljeno je za petak, 8. svibnja 2026. godine u 17 sati, dok će Venecijanski bijenale za javnost biti otvoren od 9. svibnja do 22. studenog 2026. godine.
Predstavljajući projekt, ministrica Obuljen Koržinek izrazila je uvjerenje da će povjerenik Franceschi i umjetnica Lošić uspješno odgovoriti izazovima novog izložbenog prostora te istaknula važnost hrvatskog sudjelovanja na jednoj od najznačajnijih međunarodnih umjetničkih manifestacija.
Povjerenik Branko Franceschi pojasnio je kako instalacija „Potaknuta strahom i ljepotom“ obuhvaća cikluse razvijane tijekom četiri desetljeća umjetničina rada, koji su konceptualno i prostorno prilagođeni arhitektonskim i simboličkim osobinama venecijanske palače. Dubravka Lošić svoje cikluse oblikuje kao otvorene sustave podložne stalnom razvoju i transformaciji, a njezina izložbena metodologija temelji se na međudjelovanju formalnih i konceptualnih svojstava radova s prostornim karakteristikama izložbenog prostora.
Postav u Palači Zorzi započinje u dvorištu dinamičnim odnosom ciklusa Libertas Bells (2014.–2026.), Rozarij (2026.) i Tondo (2020.–2025.), u kojem se skulpturalne forme od korodiranog željeza i bronce suprotstavljaju slikama-objektima izvedenima od obojenog drva i tekstila. U dvorani Codussi na pianu nobile predstavljeni su ciklusi Alba Albula (2019.), Kiše Paris (2018.), Imago Anima (2012.–2013.), Rozarij (1987.–2026.) i Morske psine (1986.–2026.), koji interijer palače nadopunjuju ekspresivnošću geste, boje i materijala.
Franceschi je istaknuo kako se postav uspostavlja kao cjelovita reinterpretacija umjetničina opusa, prilagođena prostornim i konceptualnim osobitostima palače, uz naglašenu teatralnost svojstvenu i Veneciji i umjetničinu rodnom Dubrovniku. Naglasio je i da Dubravka Lošić u svom radu povezuje modernističke, postmodernističke i neoavangardne elemente s lokalnim i tradicionalnim stvaralačkim paradigmama, oblikujući univerzalan, ali istodobno osobno i lokalno ukorijenjen umjetnički jezik.
U tekstu koji prati hrvatski paviljon Franceschi navodi kako je vizualni jezik Dubravke Lošić „univerzalan u izražavanju dramatičnog osjećaja egzistencije“, oslonjen na osobne, obiteljske i šire društvene reference, pri čemu materija postaje subjekt izraza kroz napetosti površina i korozivne transformacije. Ističe i kako je Dubrovnik, kao kulturološki okvir u kojem su djela nastala, snažno utjecao na umjetničin senzibilitet, osobito kroz tradiciju slobode i estetske svijesti, koju je u baroknoj poeziji slavio i Ivan Gundulić.
Ovogodišnje, 61. Venecijansko bijenale održat će se pod nazivom „In Minor Keys“, a temu središnje izložbe odabrala je prerano preminula kustosica Koyo Kouoh. Hrvatski nastup dio je kontinuiranog sudjelovanja Republike Hrvatske na ovoj prestižnoj međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti.
