Treća “epizoda” serijala vodi nas u svijet Dijane Zorić, jedne od suosnivačica prve hrvatske storytelling Akademije “StoryLab”. Njezina posebnost kao pripovjedačice leži u tome što često publici prenosi svoje osobne, životne priče.
Stvara sadržaje u obliku interpretativnih priča, a pritom uspješno i srčano radi na očuvanju hrvatske baštine. Povijest i tradiciju se trudi prikazati kao nešto “živo i blisko”, čime je publici čini značajnom na osobnoj razini.
Svojim pripovijedanjem priča, bajki i predaja one nas povezuju s prošlošću i tako oživljavaju drevnu tradiciju naših predaka. Naime, naši su preci, pa možda i neki od nas, odrasli uz živopisno pripovijedanje priča. Njih je, kako mnoge okupljene žene ističu, bitno čuti, a ne samo pročitati ili vidjeti. Dok bi se nekoć gotovo svatko okušao u pripovjedačkim vodama pri odgoju djece ili uz ognjište, danas takvih ima sve manje.
Dijana Zorić je licencirani vodič i interpretator bašine te se bavi “kulturnopovijesnim i društvenim nasljeđem”, odnosno svime što čini baštinu. Zanimaju je ljudi, život i običaji, a pripovijeda i osobne, autorske priče. Stvara ih metodom new trad ili new traditional (hrv. nova tradicija). To znači da isprepliće “svoje osobne priče s tradicionalnim, narodnim i povijesnim pričama, tako im dajući autentičan „glas“ koji je potreban da bi se priča vjerno i živopisno dočarala kao upravo to – priča – a ne samo naučeni skup informacija.”
Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu na raznim festivalima te kulturno-društvenim manifestacijama i događanjima. Članica je europske platforme FEST (Federation for European Storytelling). U FEST-u surađuje s kolegama pripovjedačima iz cijele Europe.
Redovito je pozvana na festivale koje oni organiziraju, ali ih i ona poziva na svoj. Organizatorica je međunarodnog festivala pripovijedanja “STORYing” koji se svakog svibnja održava u Zagrebu. Na festivalu nastupaju vodeći pripovjedači Europe “koji se uvijek oduševe publikom i gradom”. Nastupa u školama, knjižnicama, kazalištima i centrima kulture u edukativnom kontekstu, a sudjeluje i na korporativnim događajima.
“Volim se igrati s tradicionalnim motivima, dajući im moderan “twist” – pričam suvremenim jezikom, s puno humora i prisnosti s publikom, kako bih tradiciju približila današnjem vremenu i ljudima.
Takav pristup omogućuje mi da spojim bogatstvo naše baštine s osobnim interpretacijama, stvarajući priče koje su duhovite, zanimljive i relevantne. I koje će se pričati i u vremenima pred nama!”
Počela se profesionalno baviti pripovijedanjem prije 15 godina, a kaže da taj poziv nije samo njen posao, već i njen život. Program Storytelling akademije u kojoj djeluje verificiran je od strane krovne organizacije za storytelling, National Storytelling Network. Taj program jedini je takav u Hrvatskoj. Dijana je, također, mentor na Specijalističkom studiju dramske pedagogije na kolegiju “Storytelling”.
Uz klasično pripovijedanje, bavi se i buisness storytellingom gdje surađuje “s tvrtkama i poduzetnicima na prezentaciji njihovih brendova, proizvoda i usluga kroz priču”. U turizmu kreira i interpretira priče za brendiranje mjesta za turističke zajednice, gradove i druge. Također, djeluje i kao turistički vodič, interpretator baštine i izvođač. Time ona od pripovijedanja živi, ali i uživa svakodnevnom radu.
“Posebno sam posvećena osobnim pričama – dijelim trenutke iz vlastitog života, otvaram se publici, pokazujem svoju ranjivost. Ta autentičnost izaziva snažan odjek među ljudima. Često osjetim njihovu potrebu da mi uzvrate, da i sami podijele svoje priče. To je neprocjenjivo iskustvo koje svaki put potvrđuje čaroliju pripovijedanja – stvaranje odnosa između pripovjedača i publike. Radim sa svim uzrastima, a teme i stil pripovijedanja prilagođavam publici.”
Inspirira je svakodnevica i priče koje ljudi dijele, makar ih oni sami ne smatrali bitnima. Jedan od njezinih najdražih pisaca, Georgi Gospodinov, u djelu “Fizika tuge” opisuje sebe kao “otkupljivača priča”, a Dijana na isti način vidi pripovjedače, uključujući i sebe. Najviše je oduševljava način na koji priče djeluju na ljude, odnosno “kako mijenja njihov pogled, priža im utjehu ili ih potiče na dijeljenje vlastitih iskustava.”
“Za mene je storytelling najljepši oblik stvaralaštva. Vidjeti promjene na licima ljudi, svjedočiti njihovom oduševljenju i osjećaju povezanosti – to je potvrda da priča ima snagu ohrabriti, utješiti, pa čak i promijeniti životni smjer. I dalje želim djelovati u tom pravcu, jer nema ljepšeg osjećaja od toga da priča „dotakne“ ljude i stvori tu prisnu, čarobnu vezu između pripovjedača i publike.” Upravo takvu interakciju pripovjedača i slušatelja naziva “dvosmjernom razmjenom” koja za nju čini pripovijedanje čarolijom.
