Jedna od najdirljivijih i najtragičnijih ljubavnih priča Banovine je legenda o Cvijeti Brestovskoj. Smještena u 16. stoljeće, u doba kada su osmanske vojske nemilosrdno pohodile hrvatske prostore, ova priča prožeta je junaštvom, ljubavlju i nepokolebljivom odanošću domovini.
Utvrde na braniku domovine
Dok su Osmanlije harale, jedna utvrda stajala im je kao trn u oku Hrastovica, smještena na sjevernoj padini brda Cepeliš iznad današnje Petrinje. Njome je zapovijedao kapetan Dominik Reufert, čija je ruka čuvala i manju stražarnicu Zdenčinu s desne obale Kupe, na mjestu današnjeg petrinjskog kupališta.
S druge strane rijeke, stajala je utvrda Brest, pod zapovjedništvom Pavla Brestovskog. Najstarije pisano djelo o povijesti i nastanku imena sela Bresta tako je upravo pripovijest iz 16. stoljeća koja opisuje stvarnu presudnu bitku s Turcima koju je pod nazivom “Cvijeta Brestovskova ili Krv za krv” napisao Zvonimir Pužar 1905. godine u Đakovu.
Kapetan Pavao je tako imao samo jedno dijete, kćer Cvijetu, djevojku iznimne ljepote i snažnog domoljubnog duha. Nije Cvijeta bila obična djevojka iz utvrde. Znala nositi oružje, a još bolje nositi sa strahom.
Gdje je bila Pusta Petrinja, nestalo mjesto iz kojeg je nastao današnji grad
Njezina hrabrost nije prošla nezamijećeno. I sam kapetan Dominik Reufert nakon što ju je upoznao, nije mogao ne pričati o njoj. A kada je njegov sin Juraj čuo očevu priču, želio ju je i sam upoznati. Upoznali su se. Pogledi su bili dovoljni. Ljubav između Jurja i Cvijete planula je brzo, potajno i snažno. No, sreća mladih ljubavnika bila je kratkoga vijeka.
Priča o ljepoti i prkosu Cvijete Brestovske stigla je ido moćnog Ferhad-bega, osmanskog vojskovođe koji ju je poželio za svoj harem. U želji da je se domogne, Ferhad-beg šalje uhodu prerušena u fratra, ali ga Hrvati razotkriju i smaknu usred Bresta. U osvetničkom naletu, šalje Ferhad svojega Hidris-agu da istraži što se dogodilo. No ni on ne prođe bolje, iako privremeno zauzima Zdenčinu, na Brest se nije uspio probiti.
Rođenje legende iz Petrinje
Onda dolazi Petrovo, 1580. godine. Ferhad-beg dolazi s brojnom vojskom, spaljuje sela, ali Hrastovicu i dalje ne može osvojiti. Ipak, Zdenčina pada, a potom i tvrđava Brest, u krvavom i očajničkom okršaju. Pavao Brestovski gine sa svojim ljudima, a Juraj, koji je došao obraniti voljenu, pogiba rame uz rame s braniteljima. A Cvijeta? Legenda kaže, poginula je s mačem u ruci, boreći se do posljednjeg daha. Nije htjela postati robinja
Šapat rijeke i tišina heroja
Sljedeće jutro, kroz tišinu pepela i ruševina, samo je Kupa tekla dalje, mirno i vječno, kao da nosi sa sobom šapat posljednjeg uzdaha nesretne ljubavi i hrabrog otpora.
Ferhad-beg se povukao. Više se nije vratio. A Cvijeta Brestovska postala je legenda o djevojci koja je ljubila domovinu više nego život, o ljubavi koja se nije dala pokoriti, i o vremenu kad su i djevojke nosile mačeve da bi ostale slobodne. Danas se pretpostavlja kako se grob Cvijete Brestovske u nalazi u blizini kapelice sv. Barbare u Brestu.
