Hrvatska je bogata rijekama i potocima, te se stoga u prošlosti broj vodenica u Hrvatskoj kretao od tri do pet tisuća.
Povijest vodenica u Hrvatskoj počinje u 12. stoljeću s plivajućim mlinovima kakvi su bili razvijeni u Bizantu. U mnogim krajevima bile su glavna industrijska postrojenja, naročito prije prije dolaska parnih i električnih mlinova.
Do 18. stoljeća, na rijekama poput Drave, Save, Kupe i Vuke, gradi se veliki broj vodenica. Na rijekama poput Drave, Save i Vuke razvile su se i plutajuće vodenice (na splavovima) – tkz. čeke ili ploveći mlinovi. Takvi mlinovi sidrili su se uz obalu i prilagođavali vodostaju rijeke. Rijeke su i prvi putevi srednjeg vijeka. Vodenice su se pokretale snagom vode – rijeke ili potoka – koristeći vodeni kotač (horizontalni ili vertikalni). Glavni dijelovi vodenice su: vodeni kotač, mlinski kamen, pogon (osovina), kućište mlina. Koristile su se primarno za mljevenje žita (pšenice, raži, ječma) u brašno, dok su neke vodenice korištene i kao pogon pilana (rezanje drva), tkanje (valjanje sukna) te u metalurgiji (pogon čekića u kovačnicama). Brašno se često nije plaćalo novcem, već u obliku „meljavine“ – dio mljevenog zrna koji bi pripao mlinaru.
Često su bile dio feudalnog posjeda: vlastelini i crkvene ustanove imali su monopol nad njihovom izgradnjom i korištenjem.
Mlinice u Švici
U sklopu projekta U potrazi za frankopanskim posjedima u Gackoj, koji je proveden tijekom 2019. godine, s ciljem promoviranja i prezentiranja frankopanske baštine na području Gacke prezentirane su i vodenice u Švici, koje se nalaze uz isušeni tok rijeke Gacke. Cilj projekta je prezentirati do sad manje istražen dio frankopanske povijesti u Gackoj, te upoznati javnost s njezinim kulturnim i turističkim potencijalom.
Za potrebe izložbe U potrazi za frankopanskim posjedima u Gackoj Manja Kostelac-Gomerčić o vodenicama u Švici napisala je slijedeće: Na mlinicama koje se prvi put spominju kao vlasništvo Frankopana, a očito ih je bilo toliko da su ih mogli mirne duše darivati uokolo.
Znamo da je gospodar Otočca Žikmund Frankopan imao mlinice, pile i stupe u Švici, Šumećici i Pelici (Poljicima). On je 1444. godine darovao pavlinskim samostanima sv. Jelene i sv. Spasa u Senju zapušteno mlinište u Švici s dva mlina da ga poprave i uživaju. Iste godine je potvrdio darovnicu pavlinskom samostanu sv. Nikole na Gvozdu (danas Kapela) kojom je njegov djed Ivan Frankopan darovao pavlinima jedan mlin i jednu stupu u Švici. Tome je pridodao još jedan mlin i jednu pilu (pilanu). Sve te povelje su na glagoljici!
Ne možemo znati gdje su točno bile frankopanske mlinice, ali je velika vjerojatnost da su se protjekom stoljeća te iste mlinice uvijek popravljale i održavale na istim mjestima. Kad je Gacka osakaćena pred Švicom, na švičkoj Skeli radilo je 15 mlinica sa 64 mlinska kola i 3 pilane. Krasno je to krupno kamenje, a gradnja vrlo kvalitetna.
Ruševine mlinica u Švici ostave na posjetitelja snažan i neizbrisiv dojam. Poput neke tajanstvene bajkovite priče koju još nitko nije odgonetnuo do kraja i predstavlja stalni izazov odgonetačima. A fotografirati bi se moglo doslovno danima. Mnoštvo je tu zanimljivih kutova snimanja i čudesno lijepih detalja, neka izvorna mističnost skrivena u srži mlinova i mlinarenja oduvijek…
Vodenice u Hrvatskoj imaju bogatu povijest i bile su važan dio života ruralnog stanovništva sve do 20. stoljeća. Danas su vodenice gotovo nestale. Mnoge su se raspale, a šaš i grmlje jedini su znak njihova nekadašnjeg postojanja. No poneka, najčešće u zabačenim krajevima, još uvijek stoji.
Ovaj je članak objavljen u sklopu projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima” koji se provodi od 2019. godine. Cilj je projekta prezentiranje i dokumentiranje cjelokupne frankopanske baštine bez prostornog ograničenja. Provodi ga Darko Antolković sa suradnicima.
